KADA TELO PROGOVORI “NE MOGU VIŠE” (Psihosomatski poremećaji)

Psihosomatska bolest je uvek signal, poruka iz tela, koju treba slušati i dekodirati da bi se razumela i lečila. U pitanju je poremećaj nekog organa pod dejstvom psiholoških faktora. Kada god izađete od doktora sa porukom da je Vaš zdravstveni problem “na nervnoj bazi”, ustvari se radi o psihosomatskom poremećaju, odnosno oboljenju. Ono postoji, realno je, Vi ga osećate najčešće u vidu jakog bola ili nelagodnosti lokalizovane negde u Vašem telu, ali krvne i druge medicinske analize pokazuju da problema – nema. 

Kada lek nije dovoljan

Od antičkog doba, čovek dovodi u pitanje poreklo raznih bolesti koje ga pogađaju, pokušavajući da ih razume i pronađe adekvatne načine lečenja. Čovek se, otkako je bolesti, takođe pitao i o uticaju koji um (ili psiha, duša) vrši na kreiranje našeg zdravlja, odnosno bolesti. Od pamtiveka su postojale bolesti koje nisu imale nikakvu medicinsku indikaciju sa jedne, kao i primeri samoisceljenja bez pomoći lekova i medicine, sa druge strane. Oba ova mehanizma: mehanizam stvaranja i otklanjanja bolesti u pozadini imaju vrlo moćnog rukovodioca, našu psihu.

Šta su to psihosomatski poremećaji?

Psihosomatski simptomi su reakcija tela (koju stvara autonomni nervni sistem) na situacije mentalnog poremećaja ili stresa. To nisu stvarne bolesti, već se manifestuju kao izolovani elementi ili u kontekstu drugih psiholoških poremećaja kao što su depresija, anksioznost, hipohondrija, panični napadi, poremećaji spavanja, tahikardija, menstrualni bol, glavobolja ili drugi hronični ili ponavljajući bol bez pokazatelja telesnih poremećaja pri urađenim medicinskim analizama. Samim tim, psihosomatski poremećaji su poremećaji za koje možemo da tvrdimo da imaju psihološko poreklo.

U najčešće psihosomatske poremećaje spadaju: 

• gastrointestinalni poremećaji: gastritis, ulcerozni kolitis, iritabilni kolon, konstipacija;

• kardiovaskularna oboljenja: tahikardija, aritmije, hipertenzija;

• respiratorna oboljenja: bronhijalna astma, hiperventilacijski sindrom;

• urogenitalna oboljenja: menstrualni bol i predmenstrualni sindrom, impotencija, preuranjena ejakulacija;

• kožne bolesti: psorijaza, akne, atopijski dermatitis, svrab, suva koža, obilno znojenje;

• mišićno-skeletni poremećaji: tenzione glavobolje, grčevi u mišićima, ukočen vrat, mijalgija i fibromialgija, artritis, bolovi u kičmi;

• poremećaj bola: hronični ili ponavljajući bol u jednom ili više delova tela.

Ono što određuje da jedan niz simptoma možemo definisati kao psihosomatski poremećaj jeste činjenica da čak i nakon dugih serija laboratorijskih analiza i pregleda, raznih konsultacija kod raznih specijalista,  osoba ne dobija zadovoljavajuće medicinsko objašnjenje: jedan za drugim lekarom daju isti odgovor “Sve je u redu sa Vašim zdravljem”. Ipak, tu i dalje postoji nešto…

Nesumnjivi psihološki „čvor“

Istraživanja sprovedena na polju psihosomatike pokazala su da u svim ovim situacijama postoji važna psihološka komponenta koja se sastoji od stresa, traume, patnje, hronične napetosti, unutrašnjeg sukoba koji ne pronalazi sredstva za emocionalno izražavanje, i koji stoga „govori“ kroz telo, jer negde mora da nađe izlaz. To objašnjava zašto često oni koji pate od psihosomatskog poremećaja nisu svesni da doživljavaju stanja emocionalne ili psihološke unutrašnje patnje.  Često oni koji pate od psihosomatskog poremećaja ne doživljavaju svoju nelagodu kao psihološku ili emocionalnu ili pokušavaju da se nose sa njom jednostavno tako što o njoj ne razmišljaju, brinu o hiljadu drugih stvari ili je minimiziraju. Pokušavaju svojem stanju da „ne pridaju važnost“, gotovo u nadi da će problem biti rešen sam od sebe. Međutim, problem sa ovim postupanjem prema svom unutrašnjem emocionalnom životu jeste što će upravo ovo potiskivanje dovesti do toga da će telo biti na neki način “naterano da progovori”, kroz određenu bolest koja neće imati medicinsku nego psihičku podlogu, bolest “na nervnoj bazi”, koja ako je zapostavljena dugo vremena, može da se ispolji i kroz stvarnu fizičku bolest sa medicinskom podlogom. 

Kako biste počeli da radite na rešavanju ove vrste problema,

1. suočite se najpre sa problemom koji negde tinja dugo vremena duboko unutar Vas. Psihosomatske tegobe koje osećate su površni oblik dublje psihološke nelagodnosti koja zahteva aktivno suočavanje sa problemom.

2. uočite dobit koju imate od svoje uloge “bolesnika”.  Koliko god paradoksalno izgledalo, psihosomatski poremećaj se često održava dugi niz godina zbog sekundarnih prednosti koje donosi, u vidu pažnje porodice ili okoline. Osvestite to.

3. potražite pomoć psihoterapeuta: medicinski tretman može pružiti izvesno olakšanje i u nekim slučajevima je neophodan, ali iako zvuči zahtevno, psihoterapija je jedini način da se dugoročno reši problem i da se osoba napokon oslobodi bolova i tegoba sa kojima dugo živi.

Osvestite svoj unutrašnji psihološki život, dođite zajedno sa svojim psihoterapeutom do žarišta Vaših tegoba, oslobodite se tereta koji nosite dugo, zakoračite u slobodniji život, i oslobodivši se sopstvenih simptoma i tegoba, započnite život oslobođen bola i konstantne brige za sopstveno zdravlje.

Milana Zorić, doktor psihologije